zivotnasjeveru https://blog.dnevnik.hr/petrusimul

nedjelja, 20.01.2008.

kopenhagen- gastro prijestolnica sjevera

Kombinirajući povratak korijenima- u izboru namirnica i odanom poštivanju njihovog sezonskog odabira,- s modernim kulinarskim tehnikama skandinavska je, i općenito nordijska, gastronomija u posljednjem desetljeću doživjela pravi uzlet. I dok je nekada sjever Europe svoj turistički image gradio uglavnom na spoju bajkovitih pejzaža i vrhunske arhitekture i dizajna , zadnjih se godina sve češće spominje i u renomiranim gastro vodičima.
U jednom od najpoznatijih, onom Michelinovom- Kopenhagen se , u posljednjem izdanju za 2007. godinu ,ponosno ističe sa čak devet zvjezdica, jednakim brojem kao i respektabilne kulinarske destinacije poput Rima i Barcelone. Posebno mjestu među njima zauzima, s dvije prestižne zvjezdice ovjenčana, Noma www.noma.dk - svojevrsni hram nordijske gastronomije, čije je ime skraćenica od nordisk mad što u prijevodu znači nordijsko jelo. Glavni chef i suvlasnik Rene Redzepi (porijeklom iz Makedonije) zanat je pekao u vrhunskim restoranima, među kojima i u , po mnogima najboljem restoranu na svijetu, slavnom španjolskom El Bulli-ju. Zajedno sa svojim partnerom, najvećom danskom medijskom kulinarskom zvijezdom, Clausom Meyersom, Redzepi je godinu dana putovao nordijskim svijetom u potrazi za najboljim namirnicama sjeverne Europe. U ugodnom , očekivano skandinavski minimalističkom, ambijentu s pogledom na jednu od najljepših veduta Kopenhagena- pitoresknu luku Nyhavn vaši će nepci zasigurno uživati u susretu s Islandskim bakalarom, janjetinom s Grenlanda, ili rakovima uhvaćenim u moru oko Farskih Otoka ali i začinskim biljkama friško ubranim u nekom od brojnih kopenhagenških parkova.
Unatoč visokim cijenama na mjesto u Nomi se čeka tjednima, a sve sumnje tipa- jesam li mogla pametnije potrošiti ove novce , nestaju dok se pred nama izmjenjuju , svim osjetilima, neodoljive Redzepijeve majstorije. Čips od žute cikle, emulzija od oslića i raži , pjenica od kamenica, dimljena prepeličja jaja i sladoled od šećerne repe sa želatinom od mlaćenice samo su neke od delicija u kojima smo uživali za vrijeme ručka od sedam sljedova.
No naravno, ima i jeftinijih načina da za posjeta Danskoj uživate u autohtonim okusima. Smřrrebrřd – otvoreni sendvič od raženog kruha i različitih dodataka poput sira, svinjetine ili lososa, vjerojatno je najpoznatije skandinavsko jelo. Smřrrebrřd se u vrijeme ručka može pojesti u većini restorana od kojih je najpoznatiji Restaurant Ida Davidsen, otvoren davne 1888. godine, no jeftinije ćete proći ako ga kupite u pekari ili jednoj od brojnih smřrrebrřd zalogajnica.
Iako nam je prva asocijacija na spomen hot-doga Amerika, i Danci svog ”vrućeg psa” za utrku imaju. Kuhane hrenovke- specifične jarko crvene boje koje se služe u toplom kruhu uz dodatak kečapa, senfa, remolade, kiselih krastavaca i prženog luka ukusan su, jeftin ali i kaloričan zalogaj s nogu, a lako ćete ih pronaći u limenim kioscima, s logom tri crvena tulipana, koji se nalaze gotovo na svakom koraku.
Kako i priliči jednoj sjevernoj zemlji, nacionalno piće broj jedan je- pivo. Pivarski div Carlsberg i dalje suvereno vlada danskim tržištem, no kako u njihovim proizvodima- istoimenom calsbergu i tuborgu- možete uživati i kod kuće (moj Danac kaže da Tuborg ima bolji okus u Hrvatskoj), radijee se odlučite za neko od piva iz brojnih malih pivovara koje u zadnje vrijeme postaju sve popularnije. A sve su popularniji i restorani koji se otvaraju u sklopu njihovih pogona. Najpoznatiji među njima je Nřrrebro Bryghus www.norrebrobryghus.dk - koji se već godinama nalazi na listi najboljih kopenhagenških restorana, a iza čijeg uspjeha se krije pasionirani ljubitelj piva i pivarski majstor Anders Kissmeyer. Vođen mišlju da nije važna kvantiteta već kvaliteta napustio je posao kušača pive u Calsbergu i otišao na usavršavanje u svjetski poznatu njujoršku mini pivovaru Brooklyn Brewery. Kada se vratio u domovinu i pokrenuo vlastitu proizvodnju izazvao je pravu malu revoluciju u razvoju kulture piva. A otvaranjem ovog izvrsnog restorana definitivno je dokazao kako je teorija da pivo i vrhunska gastronomija ne idu zajedno- obična predrasuda. Umjesto čipsa i kobasica na meniju Nřrrebro bryghusa nalaze se jela poput pačjih prsa, dagnji, lososa ili janjetinje. Ljubazni konobari vrlo rado će vas posavjetovati koje od dvadesetak vrsta piva ide uz koje jelo, a vama, definitivno nikada više, jedine asocijacije na ovo piće neće biti -mladenački mamurluci, nogometni navijači i golišave ljepotice.

20.01.2008. u 14:54 • 5 KomentaraPrint#^

subota, 08.09.2007.

egzotika u susjedstvu

Veneziani grandi signori, padovani tutti dottori , vincentini mangia gatti- talijanska je uzrečica koja , otprilike , prevedana glasi: U Veneciji živi velika gospoda, u Padovi su svi doktori, a u Vicenzi jedu mačke. Legenda naime kaže da su se u Vicenzi za vrijeme drugog svjetskog rata, kao zamjena za kuniće kojih nije bilo dovoljno, jele mačke. Nekima se meso mačke toliko svidjelo da su ga nastavili jesti i kada je doba nestašice prošlo. Veliki dio talijana uvjeren je da se radi isključivo o mitu, dok neki i dalje , prilično uvjerljivo, tvrde kako i danas treba biti oprezan kada te u Vicenzi pozovu na mesnu gozbu. Iako sam sklonija vjerovati teoriji po kojoj je priča o konzumaciji mačaka samo zločesta dosjetka, moram priznati da bih dva puta razmislila prije nego bih u Vicenzi probala gulaš od kunića.
Nešto zapadnije, u Francuskoj ne jedu mačke. Ali je moguće da će vam na tanjuru poslužiti goluba. Mirelle Guiliano u svojoj knjizi „Kako Francuskinje uživaju u životu“ - piše kako je njen otac uzgajao golubove pismonoše. Hranio ih je organski uzgojenim zrnjem, svakodnevno čistio golubarnik, pa čak s njima i razgovarao. A kada bi oni nakon nekoliko godina letenja na utrkama golubova otišli u zasluženu mirovinu pigeon voyager postajali su pigeon roti - to jest pečeni golubovi u kojima je obitelj Guiliano uživala na proljetnim nedjeljnim ručkovima.
Nisam imala priliku probati goluba ali zato su mi se jako svidjele žabe- nacionalni francuski specijalitet.
Iako ih od davnina jedu i u nekim našim krajevima, baš poput puževa i žabe su za većinu stanovnika Lijepe naše egzotična hrana, ništa više privlačana od zmija ili kukaca koje konzumiraju na dalekom istoku.
Hrvati su, čini mi se, još uvijek prilično neskloni gastronomskim eksperimentima, a veliki broj ljudi pod egzotični će nazivnik svrstati većinu jela koja se nisu nalazila na jelovnicima njihovih baka. Nerijetko će vaše uživanje u škampima ili školjkama biti popraćeno kiselim osmijehom kontinentalaca. Da se razumijemo, nismo ni mi dalmoši bolji! Uvjereni kako: „ Nema bolje spize od naše“, vrlo ćete lako naići na dalmatinca koji već i to što je pojeo grah salatu s bučinim uljem smatra egzotičnim gastronomskim iskustvom. Kada sam se pohvalila babi kako sam u Belgiji jela dagnje kuhane u pivi i servirane uz pržene krumpiriće, njen je komentar bio kratak i jasan – Svašta ćeš i ti ćerce probati!
Svašta!- doduše sotto voce, govori i svaki put kada vidi kako moj suprug , Danac, za doručak na krišku kruha sa sirom dodaje marmeladu.
Iako za sebe volim reći da sam spremna za gastronomske izazove, skoro sam pala na ispitu kada su mi, u Danskoj, prvi puta servirali haringu. Što zbog toga da dokažem samoj sebi –da ja to mogu, što zbog toga –da se umilim budućoj svekrvi, ipak sam je probala. No svaka nada da će se ljubav između mene i haringe, možda, ipak dogoditi nestala je već s prvim zalogajem. Slična „nesretna sudbina“ zadesila je i mog Danca za prvog posjeta budućoj punici. Danima se u mojoj obitelji vijećalo da li da se, potencijalnog, budućeg zeta počasti janjcem ili hobotnicom. S obzirom na vrijeme radnje-ljeto i mjesto radnje- vikendica 50 metara od mora, izbor je pao na hobotnicu ispod peke s crnim rižotom za predjelo. Tek mi je par mjeseci kasnije priznao kako se jedva natjerao da proguta ta egzotična stvorenja. U međuvremenu je prihvatio crni rižot ali hobotnicu nikada više nije okusio.
S janjcem je sve ispalo puno bolje. Egzotično vizualno iskustvo okretanja životinje na štapu nije ga sprijećilo da, uz domaći kruh i mladi luk iz didnog vrta, omasti svoje brke. A kao sretna okolnost pokazala se i naša obiteljska navada da čast da pojede janjeću glavu uvijek pripadne didi, a ne kao u Kazahstanu glavnom gostu. Što je, pogađate, na večeri kod jedne kazahstanske obitelji bio upravo moj suprug.
U doba u kojem sve više i dalje putujemo, a egzotične namirnice osvajaju police domaćih trgovina i naše lonce, mene neizmjerno veseli što ipak postoje stvari koje nas mogu iznenaditi. Često se kriju i bliže nego li očekujemo. Tu negdje, iza susjedovog plota. Nekada nam se svide, pa poželimo i repete. Nekada „jedva preživimo“ pretvarajući taj „egzotični obrok“ u zgodnu anegdotu kada se vratimo na domaći teren, među svoje.
A još je zabavnije kada se s plavog jadrana preselite kojih dvije tisuće kilometara sjevernije pa se sarma, domaći njoki ili palenta sa šalšom od pomidora- u doživljaju vikinških potomaka-odjednom ,kao bundeva iz priče o Pepeljugi, iz običnih jela pretvore u egzotična specijalitete. A vi, dok Danci zadovoljno točaju kruh u maslinovo ulje dobiveno iz didovih maslinika , postajete Pepeljuga koju je vila upravo dotakla čarobnim štapićem i pretvorila u zvijezdu večeri.

08.09.2007. u 18:30 • 2 KomentaraPrint#^

pašticada

Svi se slažu samo oko jedne stvari- za pašticadu je potreban kvalitetan i svježi goveđi but. Iako, i to je došlo u dvojbu . S obzirom da je govedina sve rijeđe dostupna u našim mesnicama, pašticada se najčešće priprema od junetine. A kako je demokracija zavladala čak i u dalmatinskim kuhinjama, danas ćete i kod fetivih dalmatinki naići na pašticadu pripremljenu od peradi , divljači ili ribe . Da je ovo jelo nešto uistinu posebno svjedoče i brojni recepti za bezmesnu pašticadu, .A , ako naručite pastissadu (to jest-pastizzadu, uh njih muči i ime) u Italiji, velika je vjerojatnost da će se na tanjuru ispred vas naći konjetina.
Ako se ikada i uspjemo usaglasiti oko toga koje meso ide u “ pravu“ pašticadu, ostaje nam rat oko primjesa. Celer? Mrkva? Šljive? Konžerva? ....
Vjerujem da svatko od vas ima popis sastojaka koji su obvezno dio, odnosno nikako ne spadaju u ricetu za najbolju pašticadu na svijetu.
A kada se dotaknemo pitanja –prošek ili vino?, zaista zalazimo na ratno područje. Moja mama i njena najbolja prijateljica, teta Mirna, jedna prema drugoj izuzetno su blage i odane. No,ovo je pitanje godinama bilo kamen smutnje u njihovom prijateljstvu. Nikada neću zaboraviti kako ta imenu vjerna, i za mediteran izuzetno tiha, osoba bučno zatvara vrata našeg stana, nakon što joj je moja, dalmatinski temperametna, mama predočila „krunski dokaz“ o tome kako se pašticada kuha isključivo u prošeku. Možda mi je baš zato njen najdraži osmijeh upravo onaj nakon što sam im „otkrila“ da Gioa Callusi u Kuharici dalmatinskih gospođa nudi recept za čak četri vrste te kraljice dalmatinske kužine, te da su obje u pravu.
A osmijeh na mom licu izmamio je Mediteranski kanconijer Veljko Barbijeri u poglavlju svoje, istoimene, knjige nazvanom rat Pašticada gdje piše o tome kako se njegova nona Anka i teta Zora nikada nisu usaglasile ide li u Pašticadu konžerva, ili ne.
Ova delicija svoje porijeklo duguje spoju slavenske i romanske kuhinje, a svoj je vrhunac, definitivno, dosegla u Dalmaciji. Istvoremeno uzdižući tu, meni najdražu, mediteransku pokrajinu na gastronomsku kartu svijetu.
Svaka dalmatinska kuća radi je po svojoj recepturi. Svaka je posebna i svaka je najbolja.
No ako ste kojim slučajem rođeni u jednoj od tih kuća, onda je jedina prava samo ona koja na stol donosi miris i okus bezbrižnog djetinjstva začinjenog toplim zagrljajem bake, none, babe......

08.09.2007. u 18:28 • 1 KomentaraPrint#^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2008 (1)
Rujan 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pokušavam naučiti danski i priviknuti se mračne i duge zime, a usput kuham, pomalo pišem i ponekad putujem

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr